EUOvaj projekat finansira Evropska unija
Daleko od gradske vreve, hvatajući trenutke odmora između radionica, nasamo sa svojim mislima, pokušavala sam da razjasnim sama sebi šta je to ovisnost, sama svjesna toga koliko ljudi u mom okruženju konzumira, narodski rečeno, “sve i svašta”, od alkohola, marihuane, “boba”, “linija”, do u nedogled. 
 
Vraćam film na riječi ovisnika, kažu kako se krene od grama, a završi na kilogramima, vjerujući da se može prestati u svakom trenutku. Kažu, ipak ne može. Ponese čovjeka trenutna varka, i završi od mladog čovjeka sa planovima i željama, do čovjeka koji je izgubio sam sebe u vrtlogu ovisnosti.
 
A svi se, nešto kao, borimo protiv ovisnosti. Dokazujemo tu neku svoju imaginarnu neovisnost, buntovno i nezrelo, roditeljima, starateljima, okolini. Najčešće finansijsku, svjesni da ćemo biti sretni i samostalni samo ukoliko smo neovisni, nesvjesni da je mračna ruka ovisnosti o opijatima mnogo gora od ruke koja nas hrani. Jedino, eto, tu neovisnost se ne trudimo da pokažemo. Trudimo se da se uklopimo u masu, ma hajde, kao da te neko pita za tvoje mišljenje, popij, povuci dim. I tako počne. 
 
Sreća je u neovisnosti, i tu nema dileme. Tek čovjek koji je spreman da pronađe sam sebe, da pronađe svoj put, da kreira svoju budućnost, da se izdigne iznad prosjeka upravo u onom što njega čini sretnim, da ima svoje principe i da ih se drži, pri svemu tome razmišljajući trijeznom glavom, sretan je čovjek. Izaberi sreću, neovisnost, NE OVISNOST.
 
Almedina Makić